Ljudi se bore s osjećajem usamljenosti, posebno starije osobe koje žive same

O radu Udruge PROMEZA, projektima i ciljevima za portal n24.ba govorila je Marijana Pleše, predsjednica Udruge.

Čime se bavi vaša Udruga PROMEZA i zašto ste se odlučili baviti upravo problematikom starijih osoba?

Iz punog naziva naše udruge – Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti – jasno je da naše aktivnosti obuhvaćaju puno šire, spajanje i interaktivnost među različitim generacijama. Mlađe osobe su aktivnije te ima puno različitih civilnih organizacija okupljenih oko interesa bilo mladih, bilo s drugim partikularnim interesima što prostor za starije ostavlja dosta praznim. A upravo je među mladima i starijima najbitnija ta solidarnost. Svi mi već u mlađoj dobi trebamo biti svjesni da ćemo, ako budemo imali sreće, doći u poznu dob i situaciju da su nam pomoć i podrška važne u različitim oblicima. Bilo kroz druženje, bilo kroz informiranje, radionice, edukacije, pomoć u osnovnim životnim potrebama,…kome je već što potrebno. Kako se odnosimo prema starijima, tako će nama biti. 

Kako financirate aktivnosti i održavate Udrugu?

Prilično je teško financijski održavati civilna udruženja. Svaka aktivnost nosi svoj trošak no u konačnici je održava entuzijazam i volontiranje. Želite li nešto konkretnije napraviti prethodno je potrebno osigurati sredstva i uložiti dosta energije i vremena. Nastojimo sredstva za aktivnosti i projekte osigurati putem natječaja za udruge, ali imamo nešto i donacija. Projekte uvijek pripremamo i organiziramo prema onime što vidimo da je ljudima potrebno na terenu. 

Koje akcije i projekte imate?

Ranije je Udruga radila informativne akcije za starije i upoznavali ih s njihovim pravima koje imaju u sustavu. Veliki je problem, pa moglo bi se reći i općenito među ljudima a osobito starijima da nisu upoznati s pravima i mogućnostima koje imaju na raspolaganju. To je područje na kojemu kontinuirano treba raditi. Udruga PROMEZA se uključila i u projekt Zaželi koji se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda i savršeno odgovara njezinim ciljevima i djelatnostima. Projekt podrazumijeva zapošljavanje žena na poslovima gerontodomaćica ljudima kojima je pomoć potrebna, uglavnom starijima. Riječ je o ženama starijima od 50 godina, a koje imaju osnovnu ili srednju školu ili su bez kvalifikacije. To je idealna kombinacija međugeneracijske solidarnosti i nadamo se opstojnosti tog programa. Udruga PROMEZA upravo privodi kraju projekt. Reakcija u Kutini i okolici, gdje se provodi projekt, je izuzetno pozitivna, a potrebe su velike pa se svi nadaju da će što prije biti raspisan novi natječaj. Reagirali smo i nakon potresa u Sisku, Glini i Petrinji odmah nakon potresa, uglavnom u donacijama potrepština. To je područje jako stradalo i ljudima je teško, treba im podrška u različitim oblicima kako bi ostvarili svoja prava, poboljšali si život za što smo osmislili program za koji se nadamo da će Udruga dobiti sredstva. Nastojimo njegovati suradnju i partnerstva s drugim udrugama. Važno je da postoji razmjena iskustava. Bila je ideja napraviti međunarodnu suradnju s vašom Udrugom mladih iz Središnje Bosne za projekt koji bi se provodio u Vitezu no nažalost nije prošao na natječaju Ministarstva vanjskih poslova. Nadamo se da će biti prilike. 

Mogu li se civilne aktivnosti uspješno financirati iz EU fondova?

Mogu, ali je rizično, uvijek postoji mogućnost da prijavljeni projekti budu odbijeni. Tada udruge ostaju bez novaca što znači da si teško mogu priuštiti prostor u kojima bi se aktivnosti održavale, a naravno ne mogu nikoga ni zaposliti pa sve ostaje na entuzijazmu i korištenju slobodnog vremena nakon redovnog posla. Nadamo se da će nova gradska uprava u skorije vrijeme osloboditi mnoge neiskorištene gradske prostore kako bi u njih smjestila udruge koje imaju volju i želju raditi za opće dobro. Druga stvar, nadamo se i da se rezultati natječaja za EU fondove više neće čekati po godinu dana već da će se  to početi rješavati u nekom realnijem vremenskom okviru.   

Imate i posudionicu pomagala te psihološko savjetovanje. Je li to dio nekog projekta?

Ne, to su usluge koje Udruga kontinuirano nudi svima kojima je to potrebno. Pomagala Udruga prihvaća kao donacije te ih posuđujemo na određeno vrijeme ovisno o situaciji u kakvoj se osoba nalazi. Terapijsko savjetovanje nudimo svim odraslim osobama koje osjećaju psihičke tegobe. Starije često prati osjećaj da nikome nisu potrebni i usamljenost.  

Kakvo je mentalno stanje društva, s obzirom na trenutačnu situaciju ograničenja zbog epidemije?

Nažalost, kod mnogih osoba pojavila se anksioznost i depresivnost prije svega zbog manjka socijalnih kontakata, te nemogućnosti viđanja s bližnjima. S druge strane, osobe koje vole držati stvari pod kontrolom teško prihvaćaju situaciju s epidemijom. Ljudi se bore s osjećajem usamljenosti, posebno starije osobe koje žive same. Iako je psihološka pomoć danas lako dostupna,  neki od nje zaziru jer „nisu ludi da idu na terapiju“. Boje se stigmatizacije ne samo pred drugima nego i pred samima sobom. Kad te boli zub ideš kod zubara, kad osjećaš psihičke tegobe, potražiš pomoć psihologa, psihoterapeuta, psihijatra. Tako bi to trebalo biti. Čini se ipak da se u Hrvatskoj i to polako mijenja pa ima sve više onih koji će se javiti stručnim osobama. Potražiti pomoć nije slabost već upravo suprotno. Biti u doticaju s vlastitim emocijama odnosno posvećivati im dužnu pažnju, vrlo je važno za osjećaj zadovoljstva.       

Kakav biste savjet dali ljudima, osobito starijima?

Uvijek je dobro imati uhodanu dnevnu rutinu, te ispuniti dan s aktivnostima koje mogu obavljati. Dnevne šetnje, posebno u prirodi, svakako su dobrodošle jer snažno utječu i na dobro raspoloženje. Bavljenje hobijima, čitanjem, igranjem karata, rješavanjem križaljki, te ostalima, važno je naći nešto što osoba voli, što je zabavlja. Starije osobe imaju puno toga za reći pa bi mogle zapisivati svoje životne priče ili barem neke lijepe uspomene, recimo najljepše trenutke u životu. I dobro je pitati se kako oni nekome mogu pomoći, ohrabriti nekoga, utješiti bilo članove svoje obitelji, bilo prijatelje, poznanike, susjede, koga mogu što naučiti… Recimo znam da mnoge danas mnoge mlade žene žele naučiti šivati i plesti, no nemaju nikoga tko bi im to pokazao. Osjećaj korisnosti važan je za svaku osobu. A često samo jedna topla riječ može nekome promijeniti dan.

Više...

Završna večera s gerontodomaćicama

Uoči kraja listopada kada gerontodomaćicama, zaposlenima kroz projekt Samo zaželi posao, završava radni odnos oprostili smo se završnom večerom zahvale. Kroz projekt Samo zaželi posao, kojeg je sufinancirao Europski socijalni fond, Udruga PROMEZA prethodne je dvije godine zapošljavala 20 žena iz Kutine i okolice. One su skrbile o više od 80 korisnika kojima su pomagale u kućanskim poslovima, plaćanju računa, praćenja korisnika do liječnika, pošte ili banke, pripremi drva, košnji trave i sličnim poslovima koje starije osobe teško mogu same obaviti.

Kroz projekt su bile zaposlene teško zapošljive žene, starije od 50 godina, koje se sada brinu koliko će morati čekati na novi posao. Još se teže s njima opraštaju njihovi korisnici koji su naviknuli na njihovu pomoć, a sada su i dvije godine stariji pa se pitaju kako će se dalje snalaziti. Najzabrinutije su starije osobe iz ruralne okolice, teško mogu računati na nečiju pomoć u slabo naseljenim selima bez javnog prijevoza, trgovine ili ljekarne.

Potrebe starijih i potrebitih ljudi, važnost zanimanja gerontodomaćica pratili smo kroz dokumentarni film Samo zaželi posao.

Veselje zaposlenja kroz ovaj projekt ostaje u novim prijateljstvima i iskustvu ugodne suradnje.

Više...

Na ugovor za EU projekte čeka se godinu dana, obradi se u prosjeku do 3 ugovora mjesečno

Sporom sporošću rješavaju se prijave projekata na programe koji se financiraju iz sredstava fondova Europske unije, pokazalo se analizom javnih poziva usmjerenih uglavnom civilnim udruženjima s naglaskom na socijalni programski djelokrug. Analizom smo obuhvatili osam programa od 2019. do 2021. godine.

U nekim slučajevima od najave javnog poziva do potpisa ugovora prošlo je čak dvije godine, dok uglavnom prijavitelji na odobrenje projekta čekaju od 10 mjeseci do godine dana. Pri tome su prilično promašene procjene nadležnih o početku i završetku javnih poziva pa su brojne odgode, bilo da je riječ o početku poziva ili okončanju istih.

Prijavitelji kroz to vrijeme prvo čekaju otvaranje javnih poziva, prate njihove odgode pri tome – prema potrebi – prilagođavaju natječajnu dokumentaciju, iščekuju odluku jer im je financiranje presudno za rad, a izvjesno je da se kroz tako dugo razdoblje za donošenje odluke mijenja i situacija na terenu za koju su predviđeni projekti.

Javni poziv Jačanje kapaciteta OCD-a za odgovaranje na potrebe lokalne zajednice – vrijedan 120 milijuna bio je najavljen za 4. Siječnja 2021. godine. U prosincu 2020. odgođen je na 25. siječnja 2021. Udruge su se pripremale za prijavu prema raspisanim uvjetima i čekale otvaranje poziva, s obzirom da se prijave vrednuju prema vremenu zaprimanja i javni pozivi u pravilu budu zatvoreni u roku dan-dva od otvaranja poziva. U međuvremenu se provoditelj, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, sjetio – za pretpostaviti je zbog velikog broja upita zainteresiranih na tu temu – da nije potrebno predavati financijski izvještaj za prethodnu godinu. Naime, u uvjetima se tražila ta potvrda, a s obzirom da je bio početak 2021. godine još nije bio istekao rok (28. veljače) za predaju financijskog izvještaja za 2020. te nije bilo ni obaveze da prijavitelj mora imati traženu potvrdu.

Odmah potom, odgađa se početak poziva na 15. veljače, da bi se zatim sjetili kako je program idealan za reakciju za aktivnosti udruga u potresom pogođenim područjima. Gotovo mjesec dana nakon potresa dodaje se nova – Treća skupina za financiranje, a 19 dana prije raspisivanja poziva.

Podsjetimo se, prije toga je provoditelj početak – unaprijed najavljenog javnog poziva – odgodio u tri navrata; s početnog 4. siječnja na 15. veljače, za 42 dana. A sada se prijaviteljima daje da u 19 dana pripreme i ispune opsežnu dokumentaciju i ostvare suradnju s partnerima. Još uvijek nema nijedne odluke o financiranju iako je javni poziv za Treću skupinu ponovno otvoren 23. lipnja. Nejasno je li trebalo četiri i pol mjeseca da se utvrdi kako nijedna prijava nije zadovoljila uvjete ili se nitko nije prijavio. No to bi valjda bilo jasnije ranije. Nije donesena nijedna odluka ni za prijavitelje u drugim skupinama, a postavlja se pitanje razine svrsihodnosti prijavljenih projekata koji su nastali kao rješenja na situacije u mikro zajednicama, a u kojima se situacija mijenja. Primjerice, potrebe i rješenja za situacije nastale odmah nakon potresa nisu jednake onima koje će biti šest mjeseci ili godinu dana nakon toga, a kada će biti donesena odluka nadležnih.

Da nije Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva iznimka pri “efikasnom” rješavanju projekata značajnih za zajednicu pokazuje program “Unapređivanje infrastrukture za pružanje socijalnih usluga u zajednici kao podrška procesu deinstitucionalizacije – druga faza, vrijedan 616.200.000 kn, čiji je provoditelj bilo Ministarstvo regionalnog razvoja. Iz tablice objavljenih ugovora jasno je da je javni poziv bio raspisan 24. svibnja 2019. Tablica s ugovorima objavljena je, pak, 23. travnja 2021. Dvije godine od poziva do ugovora! No, s obzirom na višekratne odgode objave javnog poziva isti je zapravo otvoren 15. listopada 2019. tako da je  Ministarstvu, realno, za rješavanje prijava trebalo 18 mjeseci i 14 dana. Financijsku potporu za programe ostvarilo je 60 prijavitelja. Prosječno statistički rješavana su tri ugovora mjesečno!

Bez obzira na manjkave kapacitete zaposlenih na EU programima, što se često zna čuti od nadležnih institucija, provjere i eliminaciju nevaljanih prijava i dodatnih provjera, prosječna pozitivna rješenost od tri predmeta mjesečno šokira. Osobito zaposlene u privatnom sektoru i udrugama čiji rad i kvaliteta uvelike ovise o projektnom financiranju. Pri tome je šest puta bilo odgođeno donošenje odluke pa je upitna i kvaliteta procjene za obavljanje vlastitog posla.

Za program “Pronađi me!“ – provedba aktivnosti dosega i obrazovanja neaktivnih mladih osoba u NEET statusu iz nadležnosti Ministarstva rada bilo je potrebno da prijavitelji 11 i pol mjeseci pričekaju da vide hoće li njihovi projekti biti održivi. Odobren je 31 ugovor. Od 3. kolovoza 2020. do 21. srpnja 2021. Njihovo statističko prolazno vrijeme je također oko tri ugovora mjesečno.

U slučaju programa “Jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za popularizaciju STEM-a”, kojeg je provodila Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, također je karakteristična odgoda početnog otvaranja poziva te niz od sedam obustava ponovnog otvaranja poziva, a za prve odluke trebalo je pričekati 10 i pol mjeseci. Od 27. srpnja 2020. do 7. lipnja 2021. Tada je objavljeno 17 sufinanciranih projekata. Prosjek od niti dva odobrena projekta mjesečno. Mjesec i pol nakon, objavljeni su još odobreni ugovori za 20 prijavitelja. Dakle, u godinu dana rastegnula se obrada za 37 projekata, a prijavitelji su živjeli u iščekivanju hoće li odraditi posao koji su planirali i kakve su preinake potrebne da prilagodi okolnostima godinu dana nakon osmišljavnja plana rada.

Slično je i s programom “Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osobama podjelom hrane i/ili osnovne materijalne pomoći – faza III“ iz domene Ministarstva demografje gdje se na objavu 11 ugovora o dodjeli sredstava čekalo više od godinu dana. Od 22. travnja 2020. do 30. travnja 2021.

Još se duže čekalo na financijski blagoslov iz EU fondova u programu “Aktivno uključivanje i poboljšanje zapošljivosti te razvoj inovativnih socijalnih usluga za ranjive skupine unutar 7 urbanih aglomeracija/područja Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb”. Program je namjenjen lokalnoj samoupravi preko provoditelja Ministarstva rada.

Za prve odluke, 16 odobrenih ugovora, čekalo se 11 mjeseci. Od 20. siječnja do 16. prosinca 2020. Obustave poziva po različitim grupama prijavitelja (7 grupa, za svaki grad po jedna) višekratno su se produživale, da bi tek 9. prosinca 2020., nakon gotovo 11 mjeseci, Ministarstvo raščlanilo s koliko slobodnog novca još raspolaže te ponovno otvorilo javni poziv samo za jednu grupu prijavitelja.

13. kolovoza 2021., više od godinu i pol nakon objave poziva, posao je priveden kraju i objavljen je popis ugovora. Ukupno 42 ugovora.

 Dojam sretnije dinamike odlučivanja pokazao se u pozivu “Razvoj, širenje i unaprjeđenje kvalitete izvaninstitucijskih socijalnih usluga kao podrška procesu deinstitucionalizacije” provoditelja Ministarstva rada. Od objave u lipnju 2020. do prvih odluka o financiranju prošlo je samo 4 mjeseca, no samo za tri ugovora. Otprilike po jedan mjesečno. Deset mjeseci po objavi poziva, objavljeno je još 9 potpisanih ugovora. Ukupno 12 ugovora kroz deset mjeseci pregleda dokumentacije prijavljene na poziv iz lipnja 2020.

EU fondovi su izdašan i stabilan budžet za socijalnu podršku i razvoj usluga u zajednici, oslonac su za opstojnost i rad udruga, programi koji se raspisuju također su dobra podloga za razvoj projekata. No kad se dođe do operativne provedbe posredničkih tijela, iz navedenog se da iščitati da brzina rješavanja prijavljenih projekata u nadležnim institucijama usporava aktivnosti na terenu te prijavitelje stavlja u nezavidne situacije iščekivanja i preispitivanja projekata osmišljenih u datom vremenu i okolnostima. Otvara se prostor neizvjesnosti održivosti organizacija civilnog društva, financijske opstojnosti i aktivnosti u lokalnim sredinama, stalnog iščekivanja otvaranja natječajnih poziva, praćenja promjena uvjeta i izmjena dokumentacije, nužnost brzih reakcija i prilagodbe. Za razliku od prijavitelja koji moraju pri prijavi projekta biti brzi, jasni i precizni, s nultom mogućnošću pogreške žele li ostvariti potporu, države institucije uzimaju si vrijeme u ogromnom raskoraku s realnošću i životom na terenu.

Više...

COVID dodatak dobilo samo 27 % umirovljenika s najnižom mirovinom do 1500 kn

Slijedom primjedbe jedne umirovljenice Udruzi PROMEZA da joj nije isplaćen COVID-dodatak, kojemu je cilj bio ublažiti posljedice uzrokovane epidemijom virusa COVID-19, iako joj je mirovina 2100 kuna, provjerili smo kakvo je stanje s isplatama pomoći umirovljenicima.

Prema podacima HZMO-a samo je 27 posto umirovljenika s mirovinom do 1500 kuna dobilo COVID-dodatak od 1200 kuna. Nejasan je nesrazmjer u kategoriji umirovljenika od 3000 do 4000 kuna s obzirom da je pravo na dodatak od  400 kuna ostvarilo 3900 umirovljenika (2 posto) više nego je osiguranika.

Iznos mirovine Broj osiguranika Isplaćen COVID dodatak Udio isplate dodatka  
do 1500 263.740 70.965 27%
1500-
2000
151.440 115.414 76%
2000-
3000
356.294 323.284 90%
3000-
4000
196.826 200.726

Prema informaciji od HZMO-a, odstupanja u broju primatelja mirovine i onih koji su ostvarili pravo na dodatak uvjetovano je Odlukom Vlade RH koja definira da se u obzir ne uzima samo iznos mirovine, već ukupno mirovinsko primanje do granice od 4000 kuna. U ukupan iznos se uračunava iznos mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja, iznos dokupljene mirovine čija je isplata preuzeta prema Zakonu o nastavku isplate dokupljenih mirovina i drugi dodatci koji se isplaćuju uz mirovinu, osim naknade zbog tjelesnog oštećenja i doplatka za pomoć i njegu.

Zaključak iz navedenog je da više od 70 posto umirovljenika s mirovinom do 1500 kuna ima dodatke s kojima im primanja premašuju 4000 kuna.

Umirovljenicima koji uz mirovinu ostvarenu u Hrvatskoj dobivaju i mirovinu iz inozemstva u obzir se uzimaju oba primanja koja, za ostvarenje prava, nisu smjela prijeći iznos od 4000 kuna, a za ostvarenje prava nužno je bilo da dostave dokaz o iznosu inozemne mirovine za mjesec ožujak.

Umirovljenica, s početka ovog teksta, svoj dodatak nije dobila jer je nije dostavila izjavu o iznosu inozemne mirovine odnosno izjavu da ne prima inozemnu mirovinu. Gospođa, kako nam je objasnila, nije bila svjesna da se navedeno traži od nje s obzirom da joj se dio inozemne mirovine isplaćuje upravo preko HZMO-a koji ujedno i traži navedenu izjavu. Uz to, navodi nam gospođa, nije bi ni bila u mogućnosti dostaviti traženo jer je u travnju hospitalizirana zbog teškog zdravstvenog stanja i još uvijek se nalazi u bolnici. Iz HZMO-a su joj odgovorili da nema pravo retroaktivno dobiti dodatak s obzirom da je rok za dostavu tražene izjave prošao 30. lipnja 2021.

Isplata COVID-dodatka
Datum isplate Broj korisnika Iznos isplate
30.4.2021 652.341 423.944.500,00 kn
do 1.500,00 kuna 63.100 75.720.000,00 kn
od 1.500,01 do 2.000,00 kuna 105.337 94.803.300,00 kn
od 2.000,01 do 3.000,00 kuna 299.298 179.578.800,00 kn
od 3.000,01 do 4.000,00 kuna 184.606 73.842.400,00 kn
12.7.2021 i 15.7.2021 57.468 38.909.600,00 kn
do 1.500,00 kuna 7.742 9.290.400,00 kn
od 1.500,01 do 2.000,00 kuna 9.950 8.955.000,00 kn
od 2.000,01 do 3.000,00 kuna 23.769 14.261.400,00 kn
od 3.000,01 do 4.000,00 kuna 16.007 6.402.800,00 kn
30.7.2021 600 445.300,00 kn
do 1.500,00 kuna 123 147.600,00 kn
od 1.500,01 do 2.000,00 kuna 127 114.300,00 kn
od 2.000,01 do 3.000,00 kuna 217 130.200,00 kn
od 3.000,01 do 4.000,00 kuna 133 53.200,00 kn
Više...

Prikazan prvi dokumentarac o gerontodomaćicama

Prvi dokumentarni film koji prikazuje gerontodomaćice, njihov značaj u životima ljudi kojima pomažu, prvi put javno je krajem svibnja, pretpremijerno, prikazan sudionicama filma i partnerima Udruge PROMEZA, predstavnicima HZZ-a Kutina i Grada Kutine u prostoru PUNK-a u Kutini. Cilj filma je pridonijeti promociji posla gerontodomaćice, sve važnijem u dijelu socijalnog gospodarstva, a koji se provodi kroz projekt Zaželi. Cilj projekta je zapošljavanje žena starijih od 50 godina na poslovima pomoću u kući osobama kojima je ta pomoć potrebna, uglavnom starijima.

Prikazivanje je, zbog ograničenja usklađenih s epidemiološkim mjerama, razdvojeno u dva dijela pa su ga premijerno pogledale sve gerontodomaćice zaposlene na projektu Samo zaželi posao, a promocija ovog hvalevrijednog posla prikazanog u filmu kontinuirano se provodi promocijom putem društvenih mreža.

Snimanje gerontodomaćica i njihovog odnosa s korisnicima započelo je njihovim zapošljavanjem u studenom 2019. godine te, uz poteškoće u terenskom praćenju zbog pojave pandemije COVID-19, traje kontinuirano tijekom provođenja projekta Samo zaželi posao. U filmu sudjeluje pet žena i njihovi korisnici. Oni svjedoče o teškoćama na koje žene nailaze pri traženju posla, odnosno o značaju pomoći u kući za starije koji žive u svojim (samačkim) domaćinstvima.

Film pogledajte ovdje.

Više...

Prvi dokumentarni film o važnosti gerontodomaćica za kvalitetniji život starijih

U petak, 21. svibnja, bit će pretpremijerno prikazan dokumentarni film „Samo zaželi posao“.

Najava na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=8d94aMz5DTo&t=24s.

Film je prvi dokumentarni film koji svjedoči živote žena starijih od 50 godina, njihove teškoće pri traženju posla te veliku priliku u poslu gerontodomaćice, nužnom za kvalitetniji život sve starijeg stanovništva. Nastao je kao dio projekta Samo zaželi posao kroz koji je zaposleno 20 gerontodomaćica na poslovima pomoći u kući za više od 80 starijih osoba na području grada Kutine i okolice.

Film prikazuje i prati, od početka projekta u studenom 2019. godine, pet gerontodomaćica i njihove korisnike pri svakodnevnim susretima i obavljanju poslova nužnih starijim osobama za život i ostanak u samostalnim domaćinstvima.

Prvo javno prikazivanje filma bit će osigurane epidemiološke uvjete.

Projekt Samo zaželi posao, kojeg provodi Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti PROMEZA, dio je projekta Zaželi sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda kojim se potiče zapošljavanje žena starijih od 50 godina sa završenom najviše srednjom školom.

Više...

Posao gerontodomaćica prikazan u filmu Samo zaželi posao

Obveze gerontodomaćica i njihova uloga u životima starijih osoba kojima pomažu bit će prikazani u filmu Samo zaželi posao čija će prikazivanje biti objavljeno krajem svibnja.

Najava za film.

Film je nastao kao promidžbeni dio projekta Samo zaželi posao, s ciljem da se prikaže značaj projekta Zaželi i ovog humanog i plemenitog posla u životima osoba kojima je pomoć potrebna.

Film prikazuje i prati, od početka zaposlenja žena u studenom 2019. godine, pet grontodomaćica i njihove korisnike pri svakodnevnim susretima i obavljanju poslova nužnih starijim osobama za život i ostanak u samostalnim domaćinstvima.

Projekt Samo zaželi posao, kojeg provodi Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti PROMEZA, dio je projekta Zaželi sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda kojim se potiče zapošljavanje žena starijih od 50 godina sa završenom najviše srednjom školom.

Više...

Nazovite starije: njima ćete dan učiniti sretnijim, a sebe ispunjnijom osobom

Tijekom proteklih petnaest mjeseci provedbe projekta Samo ZAŽELI posao, kroz koji je zaposleno 20 gerontodomaćica koje brinu i daju podršku za više od 80 starijih i potrebitih ljudi, kao najveća vrijednost tog posla pokazala se socijalna komponenta – druženje. Starije osobe s područja Kutine, često u izoliranim selima iz okolice, najviše pate od samoće. Imali užu ili širu obitelj, rodbinu ili ne, većina dana svodi im se na društvo sa samim sobom. Mlađi rade, bore se sa svojim životnim problemima i ne mogu pružiti onoliko društvene potpore koliko bi to starijima u obitelji bilo dostatno. Neki ni nemaju obitelj i rodbinu u blizini.

Svaku od starijih osoba veseli pomoć u i oko kuće, zadovoljni su i higijenskim potrepštinama koje kroz projekt Zaželi dobiju na početku svakog mjeseca, za starije u izoliranim mjestima bez javnog prijevoza od nepresušne je važnosti doprema namirnica, lijekova, vožnja do liječnika, banke,…no ipak svi na prvo mjesto stavljaju društvo svojih gerontodomaćica. Koja riječ, razgovor koji liječi osjećaj usamljenosti i slušanja svojih misli u tišini.

Situacija s izolacijom zbog koronavirusa dodatno im je otežala život iako su i kroz to vrijeme gerontodomaćice redovito zvale svoje korisnike pa nije prošao dan da ih se netko nije sjetio i razbio im tišinu samoće zvonom telefona.

Kratki razgovor starijima može biti događaj dana koji im je uljepšao život. Zato, ako i ne možete naći vremena za posjet starijem članu obitelji, znancu ili susjedu-nazovite ga! Nekoga ćete učiniti sretnijim, a sebe ispunjenom i zadovoljnom osobom.

Više...

Potresena Glina: u zabačenim selima vrijeme je stalo stoljeće prije potresa

U želji da se pomogne potrebitim ljudima s kolegama s posla prošli smo dio glinsko-petrinjskog kraja, kraja kojemu je pomoći trebalo i prije potresa. Skromni ljudi lokalno su se samoorganizirali da pomoć dođe do što više potrebitih usmjeravajući humanitarne ekipe u zakrivena sela, od kojih se neka ne mogu pronaći na kartama.

Mjesta uz cestu uglavnom su, kažu domaći, opskrbljena, teško im je naći još prostora za uskladištiti pomoć u hrani, higijeni i sličnim potrepštinama. U težoj su poziciji stanovnici zaseoka za koja ne znaju došljaci. Gotovo da nema kuće koja nije pretrpjela oštećenje, oni koji su ostali na ognjištima stoje vani, čiste…ne usude se ući u kuću. Statičke procjene još nišu došle na red.

Na oko laika vidljivo je da se malo koja kuća može koristiti. Privremeni smještaj nužan je svakoj obitelji koja nije emigirirala iz svojih razrušenih domova. Šatora, kontejnera, kamp-kućica može se vidjeti. Svakako za sada nedovoljno. Starci, uglavnom sami – a takvo stanovništvo dominira tom regijom – najosjetljiviji su. Nemaju prijevoz, ne mogu niti znaju kako i gdje potražiti pomoć. Nema do njih, ni inače, javnog prijevoza. Sve je kako se tko snađe i tko im od znanaca i susjeda pomogne. Odavno su se pomirili sa sudbinom pa se ni sada ne žale. Sretni su jer im je glava na ramenu, suosjećaju s obiteljima svojih poznanika koji su u potresu izgubili život.

Humanitarce iz inozemstva šalju u okolna sela

Kretali smo se mjestima u kojima smo imali poznanstva lokalnih ljudi. Letovanić. Selo uz Kupu s oko 460 stanovnika. Trima obiteljima srušene su kuće. Međusobno si ljudi priskaču u pomoć pa su i te obitelji ostale u svom mjestu, kod rodbine. Potres je rascjepao cestu na dijelu kroz koji su napaja obližnji ribnjak. Saniran je taj komad ceste, može se proći, no lokalci se boje poplave jer je nasip oštećen. Šalju nas dalje jer njima za sad ne treba pomoći. Već su humanitarne pošiljke iz Slovenije i Austrije usmjerili u obližnja sela koja su udaljena od ceste.

Vozimo se kroz Brest gdje su vidljivija oštećenja kuća. S plakata koji su ostali od zadnje izborne kampanje pozdravlja nas ministar Davor Božinović s porukom “garancija sigurnosti”. Crni humor se nadvio nad njegovom izbornom jedinicom.

Starac se preselio svome psu u drvarnicu

Nije svako mjesto jednako pogođeno. Nije potres na svako mjesto, pričaju usput ljudi, jednako djelovao. Na jednake kuće udaljene 50-ak metara djelovao je drugačije. Jedna potpuno uništena, druga s manjim oštećenjima. Dalje kroz Novo Selište, Župiće, Marinbrod, Novo Selo Glinsko, Kihalac, Prekopu prate nas različite, a ujedno iste slike. Ljudi vani, pod improviziranim šatorima, namješteni šatori, pokoja kampica, starac se sklonio u drvarnicu k svome psu i tako čekaju…što li čekaju ne znaju ni sami.

S drvene kuće u Marindvoru vije se zastava

Mi idemo u Glinu naći se s lokalnim dečkima s kojima nas je spojio prijatelj iz Gline. Ne živi on u Glini, ali je odmah nakon potresa bio tamo. Prvo je uklonio dimnjak s obiteljske kuće svojih roditelja, nakon toga obilazio ljude iz svoga kraja, pomagao im. Nekome s humanitarnom pomoći, nekome sanirati krov, ukloniti dimnjak,…fizička snaga, cerade, crijepovi tamo su potrebni.

U Prekopama nailazimo na kolonu, prolaze blindirana vozila uz policijsku pratnju. Predsjednik republike, valjda, jer su u mjestu vojna policija i novinarske ekipe.

Prolazimo, zapravo, ruševinama, ali nemam osjećaj šoka i nevjerice. Već sam prošla zagrebački ožujski potres koji je pogodio i moju obitelj. Tada sam valjda pretrpjela i prihvatila i šok i ruševine. Napukline i manje vidljiva oštećenja – koja, naučila sam, ne moraju biti i manje važna za statiku – ne doživljavam pretjerano. Srce stišće kada vidiš ljude. I Zagrepčane u ožujku, i stanovnike kraja kojim sada prolazimo.

Ratom ranjeni, nikad izlječeni kraj

Nisam nikada bila u Glini, ali podsjeća me na petrinjski kraj koji sam posjetila nekoliko puta. Napuštene kuće ranjene od rata, ciglene kuće bez fasade. Kažu mi da su te izgrađene u obnovi.

Kojoj obnovi? Pa to su naslagane cigle vezane s malo morta. Karlovačka ulica u Glini, zaštićeni objekti tmurni su i razrušeni. Podsjećaju me na zagrebačku Ilicu nakon ožujskog potresa. Ni sada nije bolja.

Vozimo se u mehaničarsku radionu punca našeg vodiča da sortiramo stvari. Tamo smo se organizirali u nekoliko ekipa te je svaku vodio lokalni dečko po mjestima u koja sami nikada nogom ne bi kročili. E tu je stvarnost! Nevezana za potres. Njihov život otprije koje sustav nije percipirao. Tu je ključ zašto su sada sravnjeni sa zemljom. Da su bili bogatiji (ovdje to znači da su si mogli prijuštiti normalan život) imali bi bolje kuće, imali bi život dostojan čovjeka i sadašnja šteta ne bi bila u ovim razmjerima. Ali, proliveno mlijeko…za njim ne treba plakati.

Nepostojećim cestama, pozdravljajući veprove do – sela Borovite

S mojim vodičem Milom, u slobodno vrijeme lokalnim lovcem koji jako dobro poznaje šume i skrivene dijelove glinskog kraja, vozim se džipom terencem – jer pitanje je može li obično vozilo potegnuti do raštrkanih kuća skrivenih u šumi – do zaseoka Borovita. Penjemo se polumakadamskom, polurazrovanom, na nekim dijelovima friško asfaltiranom cestom. Naletjeli smo na dva vepra.

Tamo je šestero ljudi. Nakon rata bilo ih je 60. Jedan je i bez struje, svi bez wc-a i kupaonice, vodu imaju u bunaru negdje dolje u šumi, s ceste ga vidjela nisam. Drvene kuće…kuće…teško ih je tako nazvati. Istrošeno, raspucalo drvo okruženo blatom izgleda kao da su ga sve nevolje pogodile još prije sto godina. Nisam ih fotografirala. Imaju ti ljudi svoje dostojanstvo, nije im drago slikati se i žaliti se. Pomoć prihvaćaju, dobro im sve dođe u zaboravu šume. Jedan gospodin živi u staroj školi, bez struje i ičega, prekoputa mu je u trošnoj kući susjed i njegov pas. Malo dalje četveročlana obitelj, dva brata, supruga od jednog i njihova odrasla kćer s visokim stupnjem mentalnog oštećenja. Imaju tri koke nesilice, nešto za uzgoj za prehranu, psa. Od socijale su kupili odojka kojeg na novogodišnji dan vrte na ražnju, njih četvero jest će ga u narednom razdoblju. Žale nam se da nisu imali kukuruznog brašna, a običaj je na Novu godinu jesti kukuruzni kruh. Gospođa zove svoju kćer da nas pozdravi. Ona se veseli i šalje mi puse. Misli da sam, kaže njezina mama, teta koja joj je obećala krevet. Jer sad ima nešto staro i trošno. Nude nas rakijom da nazdravimo novoj godini. Kako žive, gdje nabavljaju što im treba. Povremeno, kaže nam gospodin, pješice siđe do Gline, 10 kilometara kroz šumu, uzme nužno i plati taksi da ga doveze natrag.

Takvih, zaboravljenih staraca, ima na tom razvedenom području. Teško im može netko pomoći u tim zabitima ako ne zna da su tamo, da postoje. Prolazimo dalje šumskim putevima, udaljenost među kućama je velika, među naseljenima još veća. Susrećemo dečke iz lovačkih društva, oni su se također uputili pomoći malo poznatim mjestima. Zastajemo usput da ponudimo kome što treba. Srećemo i volontere Crvenog križa. Oni popisuju kome što treba. Gospodin se zbunjuje, ne zna što bi mu pomoglo iako je nama netom prije rekao da bi mu zaliha mlijeka bila od koristi. Svima je drago da im je netko došao, svi nude rakijicu, uzmu pomoć. Jedan se gospodin veseli plišancima za djecu jer ima unuke. Svi imaju pse. Mahom su na lancu i ne baš ugojeni. Hrana njima dobro dođe.

Majske Poljane – tragično, “mikserom” zdrobljeno selo

Nastavljamo tako prema Majskim Poljanama, srećemo humanitarne ekipe, čiste ruševine i zgarišta. Srećemo i dečka koji je živ izvučen iz srušene kuće, eno ga – pomaže susjedima. Selo izgleda kao da ga je mikser prožvakao. Kuće su složene na hrpe i ne daju daška traga da je do prije par dana u njima bilo života. Raščišćavaju kuću u kojoj su poginuli otac i sin, na panju su upaljene dvije svijeće. Moj mi vodič Mile, čiji je kolega bio poginuli sin, priča priču o svakoj paloj kući i ljudima koji su u njima živjeli. Poginuli djed svojim je tijelom zaštitio baku koja je živa izvučena ispod ruševina, hrpe greda i crijepova. Crne se grede krovišta u kojoj je poginuo drugi čovjek. On je, pojašnjava mi Mile, dodatno izgorio jer je gorjela peć.

Nema tu života, a do sada se životarilo. Ljudi su skromni. Zahvaljuju naši vodiči svima koji pomažu njihovom kraju. Zahvalni su do neba na dobroj volji svima koji su došli. Muči ih što organizaciju iz sabirnih centara vode ljudi koji ne poznaju područje pa nelogično postavljaju rute pri raspoređivanju ekipa i gube se na terenu. Mikro lokalne spontano organizirane akcije pod palicom domaćih su efikasnije, šalju ili vode ljude do malo znanih sela i zaseoka ili voze sami pomoć. Uskaču ostalima pri sanaciji štete. Stihijska samoorganizacija nije rješenje, ali za sada pomoć tako najbrže dođe do cilja.

Ovo je samo crtica malog dijela koji smo mi prošli.

Velinka Buljan

Više...

Ministarstvo rada namjerava i dalje provoditi program Zaželi

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike odgovorio je na “Inicijativu ZAŽELImo bolje uvjete za uspješniji Zaželi” najavom da i u budućem financijskom razdoblju 2021.-2027. namjeravaju provoditi Zaželi – program zapošljavanja žena kroz financiranje iz Europskog socijalnog fonda plus. Zapošljavanje im je jedan od prioriteta te će pri kreiranju budućih programa u razmatranje uzeti i prijedloge Inicijative.

Spomenutu inicijativu pokrenula je grupa provoditelja programa Zaželi s ciljem da potaknu nastavak programa zapošljavanja žena te da se uvjeti u javnim pozivima prilagode situacijama na terenu i poboljšaju kvalitetu provedbe projekta. Više na https://bit.ly/3qEnpIO.

Više...