Na ugovor za EU projekte čeka se godinu dana, obradi se u prosjeku do 3 ugovora mjesečno

Sporom sporošću rješavaju se prijave projekata na programe koji se financiraju iz sredstava fondova Europske unije, pokazalo se analizom javnih poziva usmjerenih uglavnom civilnim udruženjima s naglaskom na socijalni programski djelokrug. Analizom smo obuhvatili osam programa od 2019. do 2021. godine.

U nekim slučajevima od najave javnog poziva do potpisa ugovora prošlo je čak dvije godine, dok uglavnom prijavitelji na odobrenje projekta čekaju od 10 mjeseci do godine dana. Pri tome su prilično promašene procjene nadležnih o početku i završetku javnih poziva pa su brojne odgode, bilo da je riječ o početku poziva ili okončanju istih.

Prijavitelji kroz to vrijeme prvo čekaju otvaranje javnih poziva, prate njihove odgode pri tome – prema potrebi – prilagođavaju natječajnu dokumentaciju, iščekuju odluku jer im je financiranje presudno za rad, a izvjesno je da se kroz tako dugo razdoblje za donošenje odluke mijenja i situacija na terenu za koju su predviđeni projekti.

Javni poziv Jačanje kapaciteta OCD-a za odgovaranje na potrebe lokalne zajednice – vrijedan 120 milijuna bio je najavljen za 4. Siječnja 2021. godine. U prosincu 2020. odgođen je na 25. siječnja 2021. Udruge su se pripremale za prijavu prema raspisanim uvjetima i čekale otvaranje poziva, s obzirom da se prijave vrednuju prema vremenu zaprimanja i javni pozivi u pravilu budu zatvoreni u roku dan-dva od otvaranja poziva. U međuvremenu se provoditelj, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, sjetio – za pretpostaviti je zbog velikog broja upita zainteresiranih na tu temu – da nije potrebno predavati financijski izvještaj za prethodnu godinu. Naime, u uvjetima se tražila ta potvrda, a s obzirom da je bio početak 2021. godine još nije bio istekao rok (28. veljače) za predaju financijskog izvještaja za 2020. te nije bilo ni obaveze da prijavitelj mora imati traženu potvrdu.

Odmah potom, odgađa se početak poziva na 15. veljače, da bi se zatim sjetili kako je program idealan za reakciju za aktivnosti udruga u potresom pogođenim područjima. Gotovo mjesec dana nakon potresa dodaje se nova – Treća skupina za financiranje, a 19 dana prije raspisivanja poziva.

Podsjetimo se, prije toga je provoditelj početak – unaprijed najavljenog javnog poziva – odgodio u tri navrata; s početnog 4. siječnja na 15. veljače, za 42 dana. A sada se prijaviteljima daje da u 19 dana pripreme i ispune opsežnu dokumentaciju i ostvare suradnju s partnerima. Još uvijek nema nijedne odluke o financiranju iako je javni poziv za Treću skupinu ponovno otvoren 23. lipnja. Nejasno je li trebalo četiri i pol mjeseca da se utvrdi kako nijedna prijava nije zadovoljila uvjete ili se nitko nije prijavio. No to bi valjda bilo jasnije ranije. Nije donesena nijedna odluka ni za prijavitelje u drugim skupinama, a postavlja se pitanje razine svrsihodnosti prijavljenih projekata koji su nastali kao rješenja na situacije u mikro zajednicama, a u kojima se situacija mijenja. Primjerice, potrebe i rješenja za situacije nastale odmah nakon potresa nisu jednake onima koje će biti šest mjeseci ili godinu dana nakon toga, a kada će biti donesena odluka nadležnih.

Da nije Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva iznimka pri “efikasnom” rješavanju projekata značajnih za zajednicu pokazuje program “Unapređivanje infrastrukture za pružanje socijalnih usluga u zajednici kao podrška procesu deinstitucionalizacije – druga faza, vrijedan 616.200.000 kn, čiji je provoditelj bilo Ministarstvo regionalnog razvoja. Iz tablice objavljenih ugovora jasno je da je javni poziv bio raspisan 24. svibnja 2019. Tablica s ugovorima objavljena je, pak, 23. travnja 2021. Dvije godine od poziva do ugovora! No, s obzirom na višekratne odgode objave javnog poziva isti je zapravo otvoren 15. listopada 2019. tako da je  Ministarstvu, realno, za rješavanje prijava trebalo 18 mjeseci i 14 dana. Financijsku potporu za programe ostvarilo je 60 prijavitelja. Prosječno statistički rješavana su tri ugovora mjesečno!

Bez obzira na manjkave kapacitete zaposlenih na EU programima, što se često zna čuti od nadležnih institucija, provjere i eliminaciju nevaljanih prijava i dodatnih provjera, prosječna pozitivna rješenost od tri predmeta mjesečno šokira. Osobito zaposlene u privatnom sektoru i udrugama čiji rad i kvaliteta uvelike ovise o projektnom financiranju. Pri tome je šest puta bilo odgođeno donošenje odluke pa je upitna i kvaliteta procjene za obavljanje vlastitog posla.

Za program “Pronađi me!“ – provedba aktivnosti dosega i obrazovanja neaktivnih mladih osoba u NEET statusu iz nadležnosti Ministarstva rada bilo je potrebno da prijavitelji 11 i pol mjeseci pričekaju da vide hoće li njihovi projekti biti održivi. Odobren je 31 ugovor. Od 3. kolovoza 2020. do 21. srpnja 2021. Njihovo statističko prolazno vrijeme je također oko tri ugovora mjesečno.

U slučaju programa “Jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za popularizaciju STEM-a”, kojeg je provodila Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, također je karakteristična odgoda početnog otvaranja poziva te niz od sedam obustava ponovnog otvaranja poziva, a za prve odluke trebalo je pričekati 10 i pol mjeseci. Od 27. srpnja 2020. do 7. lipnja 2021. Tada je objavljeno 17 sufinanciranih projekata. Prosjek od niti dva odobrena projekta mjesečno. Mjesec i pol nakon, objavljeni su još odobreni ugovori za 20 prijavitelja. Dakle, u godinu dana rastegnula se obrada za 37 projekata, a prijavitelji su živjeli u iščekivanju hoće li odraditi posao koji su planirali i kakve su preinake potrebne da prilagodi okolnostima godinu dana nakon osmišljavnja plana rada.

Slično je i s programom “Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osobama podjelom hrane i/ili osnovne materijalne pomoći – faza III“ iz domene Ministarstva demografje gdje se na objavu 11 ugovora o dodjeli sredstava čekalo više od godinu dana. Od 22. travnja 2020. do 30. travnja 2021.

Još se duže čekalo na financijski blagoslov iz EU fondova u programu “Aktivno uključivanje i poboljšanje zapošljivosti te razvoj inovativnih socijalnih usluga za ranjive skupine unutar 7 urbanih aglomeracija/područja Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb”. Program je namjenjen lokalnoj samoupravi preko provoditelja Ministarstva rada.

Za prve odluke, 16 odobrenih ugovora, čekalo se 11 mjeseci. Od 20. siječnja do 16. prosinca 2020. Obustave poziva po različitim grupama prijavitelja (7 grupa, za svaki grad po jedna) višekratno su se produživale, da bi tek 9. prosinca 2020., nakon gotovo 11 mjeseci, Ministarstvo raščlanilo s koliko slobodnog novca još raspolaže te ponovno otvorilo javni poziv samo za jednu grupu prijavitelja.

13. kolovoza 2021., više od godinu i pol nakon objave poziva, posao je priveden kraju i objavljen je popis ugovora. Ukupno 42 ugovora.

 Dojam sretnije dinamike odlučivanja pokazao se u pozivu “Razvoj, širenje i unaprjeđenje kvalitete izvaninstitucijskih socijalnih usluga kao podrška procesu deinstitucionalizacije” provoditelja Ministarstva rada. Od objave u lipnju 2020. do prvih odluka o financiranju prošlo je samo 4 mjeseca, no samo za tri ugovora. Otprilike po jedan mjesečno. Deset mjeseci po objavi poziva, objavljeno je još 9 potpisanih ugovora. Ukupno 12 ugovora kroz deset mjeseci pregleda dokumentacije prijavljene na poziv iz lipnja 2020.

EU fondovi su izdašan i stabilan budžet za socijalnu podršku i razvoj usluga u zajednici, oslonac su za opstojnost i rad udruga, programi koji se raspisuju također su dobra podloga za razvoj projekata. No kad se dođe do operativne provedbe posredničkih tijela, iz navedenog se da iščitati da brzina rješavanja prijavljenih projekata u nadležnim institucijama usporava aktivnosti na terenu te prijavitelje stavlja u nezavidne situacije iščekivanja i preispitivanja projekata osmišljenih u datom vremenu i okolnostima. Otvara se prostor neizvjesnosti održivosti organizacija civilnog društva, financijske opstojnosti i aktivnosti u lokalnim sredinama, stalnog iščekivanja otvaranja natječajnih poziva, praćenja promjena uvjeta i izmjena dokumentacije, nužnost brzih reakcija i prilagodbe. Za razliku od prijavitelja koji moraju pri prijavi projekta biti brzi, jasni i precizni, s nultom mogućnošću pogreške žele li ostvariti potporu, države institucije uzimaju si vrijeme u ogromnom raskoraku s realnošću i životom na terenu.

Više...

COVID dodatak dobilo samo 27 % umirovljenika s najnižom mirovinom do 1500 kn

Slijedom primjedbe jedne umirovljenice Udruzi PROMEZA da joj nije isplaćen COVID-dodatak, kojemu je cilj bio ublažiti posljedice uzrokovane epidemijom virusa COVID-19, iako joj je mirovina 2100 kuna, provjerili smo kakvo je stanje s isplatama pomoći umirovljenicima.

Prema podacima HZMO-a samo je 27 posto umirovljenika s mirovinom do 1500 kuna dobilo COVID-dodatak od 1200 kuna. Nejasan je nesrazmjer u kategoriji umirovljenika od 3000 do 4000 kuna s obzirom da je pravo na dodatak od  400 kuna ostvarilo 3900 umirovljenika (2 posto) više nego je osiguranika.

Iznos mirovine Broj osiguranika Isplaćen COVID dodatak Udio isplate dodatka  
do 1500 263.740 70.965 27%
1500-
2000
151.440 115.414 76%
2000-
3000
356.294 323.284 90%
3000-
4000
196.826 200.726

Prema informaciji od HZMO-a, odstupanja u broju primatelja mirovine i onih koji su ostvarili pravo na dodatak uvjetovano je Odlukom Vlade RH koja definira da se u obzir ne uzima samo iznos mirovine, već ukupno mirovinsko primanje do granice od 4000 kuna. U ukupan iznos se uračunava iznos mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja, iznos dokupljene mirovine čija je isplata preuzeta prema Zakonu o nastavku isplate dokupljenih mirovina i drugi dodatci koji se isplaćuju uz mirovinu, osim naknade zbog tjelesnog oštećenja i doplatka za pomoć i njegu.

Zaključak iz navedenog je da više od 70 posto umirovljenika s mirovinom do 1500 kuna ima dodatke s kojima im primanja premašuju 4000 kuna.

Umirovljenicima koji uz mirovinu ostvarenu u Hrvatskoj dobivaju i mirovinu iz inozemstva u obzir se uzimaju oba primanja koja, za ostvarenje prava, nisu smjela prijeći iznos od 4000 kuna, a za ostvarenje prava nužno je bilo da dostave dokaz o iznosu inozemne mirovine za mjesec ožujak.

Umirovljenica, s početka ovog teksta, svoj dodatak nije dobila jer je nije dostavila izjavu o iznosu inozemne mirovine odnosno izjavu da ne prima inozemnu mirovinu. Gospođa, kako nam je objasnila, nije bila svjesna da se navedeno traži od nje s obzirom da joj se dio inozemne mirovine isplaćuje upravo preko HZMO-a koji ujedno i traži navedenu izjavu. Uz to, navodi nam gospođa, nije bi ni bila u mogućnosti dostaviti traženo jer je u travnju hospitalizirana zbog teškog zdravstvenog stanja i još uvijek se nalazi u bolnici. Iz HZMO-a su joj odgovorili da nema pravo retroaktivno dobiti dodatak s obzirom da je rok za dostavu tražene izjave prošao 30. lipnja 2021.

Isplata COVID-dodatka
Datum isplate Broj korisnika Iznos isplate
30.4.2021 652.341 423.944.500,00 kn
do 1.500,00 kuna 63.100 75.720.000,00 kn
od 1.500,01 do 2.000,00 kuna 105.337 94.803.300,00 kn
od 2.000,01 do 3.000,00 kuna 299.298 179.578.800,00 kn
od 3.000,01 do 4.000,00 kuna 184.606 73.842.400,00 kn
12.7.2021 i 15.7.2021 57.468 38.909.600,00 kn
do 1.500,00 kuna 7.742 9.290.400,00 kn
od 1.500,01 do 2.000,00 kuna 9.950 8.955.000,00 kn
od 2.000,01 do 3.000,00 kuna 23.769 14.261.400,00 kn
od 3.000,01 do 4.000,00 kuna 16.007 6.402.800,00 kn
30.7.2021 600 445.300,00 kn
do 1.500,00 kuna 123 147.600,00 kn
od 1.500,01 do 2.000,00 kuna 127 114.300,00 kn
od 2.000,01 do 3.000,00 kuna 217 130.200,00 kn
od 3.000,01 do 4.000,00 kuna 133 53.200,00 kn
Više...

Prikazan prvi dokumentarac o gerontodomaćicama

Prvi dokumentarni film koji prikazuje gerontodomaćice, njihov značaj u životima ljudi kojima pomažu, prvi put javno je krajem svibnja, pretpremijerno, prikazan sudionicama filma i partnerima Udruge PROMEZA, predstavnicima HZZ-a Kutina i Grada Kutine u prostoru PUNK-a u Kutini. Cilj filma je pridonijeti promociji posla gerontodomaćice, sve važnijem u dijelu socijalnog gospodarstva, a koji se provodi kroz projekt Zaželi. Cilj projekta je zapošljavanje žena starijih od 50 godina na poslovima pomoću u kući osobama kojima je ta pomoć potrebna, uglavnom starijima.

Prikazivanje je, zbog ograničenja usklađenih s epidemiološkim mjerama, razdvojeno u dva dijela pa su ga premijerno pogledale sve gerontodomaćice zaposlene na projektu Samo zaželi posao, a promocija ovog hvalevrijednog posla prikazanog u filmu kontinuirano se provodi promocijom putem društvenih mreža.

Snimanje gerontodomaćica i njihovog odnosa s korisnicima započelo je njihovim zapošljavanjem u studenom 2019. godine te, uz poteškoće u terenskom praćenju zbog pojave pandemije COVID-19, traje kontinuirano tijekom provođenja projekta Samo zaželi posao. U filmu sudjeluje pet žena i njihovi korisnici. Oni svjedoče o teškoćama na koje žene nailaze pri traženju posla, odnosno o značaju pomoći u kući za starije koji žive u svojim (samačkim) domaćinstvima.

Film pogledajte ovdje.

Više...

Prvi dokumentarni film o važnosti gerontodomaćica za kvalitetniji život starijih

U petak, 21. svibnja, bit će pretpremijerno prikazan dokumentarni film „Samo zaželi posao“.

Najava na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=8d94aMz5DTo&t=24s.

Film je prvi dokumentarni film koji svjedoči živote žena starijih od 50 godina, njihove teškoće pri traženju posla te veliku priliku u poslu gerontodomaćice, nužnom za kvalitetniji život sve starijeg stanovništva. Nastao je kao dio projekta Samo zaželi posao kroz koji je zaposleno 20 gerontodomaćica na poslovima pomoći u kući za više od 80 starijih osoba na području grada Kutine i okolice.

Film prikazuje i prati, od početka projekta u studenom 2019. godine, pet gerontodomaćica i njihove korisnike pri svakodnevnim susretima i obavljanju poslova nužnih starijim osobama za život i ostanak u samostalnim domaćinstvima.

Prvo javno prikazivanje filma bit će osigurane epidemiološke uvjete.

Projekt Samo zaželi posao, kojeg provodi Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti PROMEZA, dio je projekta Zaželi sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda kojim se potiče zapošljavanje žena starijih od 50 godina sa završenom najviše srednjom školom.

Više...

Posao gerontodomaćica prikazan u filmu Samo zaželi posao

Obveze gerontodomaćica i njihova uloga u životima starijih osoba kojima pomažu bit će prikazani u filmu Samo zaželi posao čija će prikazivanje biti objavljeno krajem svibnja.

Najava za film.

Film je nastao kao promidžbeni dio projekta Samo zaželi posao, s ciljem da se prikaže značaj projekta Zaželi i ovog humanog i plemenitog posla u životima osoba kojima je pomoć potrebna.

Film prikazuje i prati, od početka zaposlenja žena u studenom 2019. godine, pet grontodomaćica i njihove korisnike pri svakodnevnim susretima i obavljanju poslova nužnih starijim osobama za život i ostanak u samostalnim domaćinstvima.

Projekt Samo zaželi posao, kojeg provodi Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti PROMEZA, dio je projekta Zaželi sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda kojim se potiče zapošljavanje žena starijih od 50 godina sa završenom najviše srednjom školom.

Više...

Nazovite starije: njima ćete dan učiniti sretnijim, a sebe ispunjnijom osobom

Tijekom proteklih petnaest mjeseci provedbe projekta Samo ZAŽELI posao, kroz koji je zaposleno 20 gerontodomaćica koje brinu i daju podršku za više od 80 starijih i potrebitih ljudi, kao najveća vrijednost tog posla pokazala se socijalna komponenta – druženje. Starije osobe s područja Kutine, često u izoliranim selima iz okolice, najviše pate od samoće. Imali užu ili širu obitelj, rodbinu ili ne, većina dana svodi im se na društvo sa samim sobom. Mlađi rade, bore se sa svojim životnim problemima i ne mogu pružiti onoliko društvene potpore koliko bi to starijima u obitelji bilo dostatno. Neki ni nemaju obitelj i rodbinu u blizini.

Svaku od starijih osoba veseli pomoć u i oko kuće, zadovoljni su i higijenskim potrepštinama koje kroz projekt Zaželi dobiju na početku svakog mjeseca, za starije u izoliranim mjestima bez javnog prijevoza od nepresušne je važnosti doprema namirnica, lijekova, vožnja do liječnika, banke,…no ipak svi na prvo mjesto stavljaju društvo svojih gerontodomaćica. Koja riječ, razgovor koji liječi osjećaj usamljenosti i slušanja svojih misli u tišini.

Situacija s izolacijom zbog koronavirusa dodatno im je otežala život iako su i kroz to vrijeme gerontodomaćice redovito zvale svoje korisnike pa nije prošao dan da ih se netko nije sjetio i razbio im tišinu samoće zvonom telefona.

Kratki razgovor starijima može biti događaj dana koji im je uljepšao život. Zato, ako i ne možete naći vremena za posjet starijem članu obitelji, znancu ili susjedu-nazovite ga! Nekoga ćete učiniti sretnijim, a sebe ispunjenom i zadovoljnom osobom.

Više...

Potresena Glina: u zabačenim selima vrijeme je stalo stoljeće prije potresa

U želji da se pomogne potrebitim ljudima s kolegama s posla prošli smo dio glinsko-petrinjskog kraja, kraja kojemu je pomoći trebalo i prije potresa. Skromni ljudi lokalno su se samoorganizirali da pomoć dođe do što više potrebitih usmjeravajući humanitarne ekipe u zakrivena sela, od kojih se neka ne mogu pronaći na kartama.

Mjesta uz cestu uglavnom su, kažu domaći, opskrbljena, teško im je naći još prostora za uskladištiti pomoć u hrani, higijeni i sličnim potrepštinama. U težoj su poziciji stanovnici zaseoka za koja ne znaju došljaci. Gotovo da nema kuće koja nije pretrpjela oštećenje, oni koji su ostali na ognjištima stoje vani, čiste…ne usude se ući u kuću. Statičke procjene još nišu došle na red.

Na oko laika vidljivo je da se malo koja kuća može koristiti. Privremeni smještaj nužan je svakoj obitelji koja nije emigirirala iz svojih razrušenih domova. Šatora, kontejnera, kamp-kućica može se vidjeti. Svakako za sada nedovoljno. Starci, uglavnom sami – a takvo stanovništvo dominira tom regijom – najosjetljiviji su. Nemaju prijevoz, ne mogu niti znaju kako i gdje potražiti pomoć. Nema do njih, ni inače, javnog prijevoza. Sve je kako se tko snađe i tko im od znanaca i susjeda pomogne. Odavno su se pomirili sa sudbinom pa se ni sada ne žale. Sretni su jer im je glava na ramenu, suosjećaju s obiteljima svojih poznanika koji su u potresu izgubili život.

Humanitarce iz inozemstva šalju u okolna sela

Kretali smo se mjestima u kojima smo imali poznanstva lokalnih ljudi. Letovanić. Selo uz Kupu s oko 460 stanovnika. Trima obiteljima srušene su kuće. Međusobno si ljudi priskaču u pomoć pa su i te obitelji ostale u svom mjestu, kod rodbine. Potres je rascjepao cestu na dijelu kroz koji su napaja obližnji ribnjak. Saniran je taj komad ceste, može se proći, no lokalci se boje poplave jer je nasip oštećen. Šalju nas dalje jer njima za sad ne treba pomoći. Već su humanitarne pošiljke iz Slovenije i Austrije usmjerili u obližnja sela koja su udaljena od ceste.

Vozimo se kroz Brest gdje su vidljivija oštećenja kuća. S plakata koji su ostali od zadnje izborne kampanje pozdravlja nas ministar Davor Božinović s porukom “garancija sigurnosti”. Crni humor se nadvio nad njegovom izbornom jedinicom.

Starac se preselio svome psu u drvarnicu

Nije svako mjesto jednako pogođeno. Nije potres na svako mjesto, pričaju usput ljudi, jednako djelovao. Na jednake kuće udaljene 50-ak metara djelovao je drugačije. Jedna potpuno uništena, druga s manjim oštećenjima. Dalje kroz Novo Selište, Župiće, Marinbrod, Novo Selo Glinsko, Kihalac, Prekopu prate nas različite, a ujedno iste slike. Ljudi vani, pod improviziranim šatorima, namješteni šatori, pokoja kampica, starac se sklonio u drvarnicu k svome psu i tako čekaju…što li čekaju ne znaju ni sami.

S drvene kuće u Marindvoru vije se zastava

Mi idemo u Glinu naći se s lokalnim dečkima s kojima nas je spojio prijatelj iz Gline. Ne živi on u Glini, ali je odmah nakon potresa bio tamo. Prvo je uklonio dimnjak s obiteljske kuće svojih roditelja, nakon toga obilazio ljude iz svoga kraja, pomagao im. Nekome s humanitarnom pomoći, nekome sanirati krov, ukloniti dimnjak,…fizička snaga, cerade, crijepovi tamo su potrebni.

U Prekopama nailazimo na kolonu, prolaze blindirana vozila uz policijsku pratnju. Predsjednik republike, valjda, jer su u mjestu vojna policija i novinarske ekipe.

Prolazimo, zapravo, ruševinama, ali nemam osjećaj šoka i nevjerice. Već sam prošla zagrebački ožujski potres koji je pogodio i moju obitelj. Tada sam valjda pretrpjela i prihvatila i šok i ruševine. Napukline i manje vidljiva oštećenja – koja, naučila sam, ne moraju biti i manje važna za statiku – ne doživljavam pretjerano. Srce stišće kada vidiš ljude. I Zagrepčane u ožujku, i stanovnike kraja kojim sada prolazimo.

Ratom ranjeni, nikad izlječeni kraj

Nisam nikada bila u Glini, ali podsjeća me na petrinjski kraj koji sam posjetila nekoliko puta. Napuštene kuće ranjene od rata, ciglene kuće bez fasade. Kažu mi da su te izgrađene u obnovi.

Kojoj obnovi? Pa to su naslagane cigle vezane s malo morta. Karlovačka ulica u Glini, zaštićeni objekti tmurni su i razrušeni. Podsjećaju me na zagrebačku Ilicu nakon ožujskog potresa. Ni sada nije bolja.

Vozimo se u mehaničarsku radionu punca našeg vodiča da sortiramo stvari. Tamo smo se organizirali u nekoliko ekipa te je svaku vodio lokalni dečko po mjestima u koja sami nikada nogom ne bi kročili. E tu je stvarnost! Nevezana za potres. Njihov život otprije koje sustav nije percipirao. Tu je ključ zašto su sada sravnjeni sa zemljom. Da su bili bogatiji (ovdje to znači da su si mogli prijuštiti normalan život) imali bi bolje kuće, imali bi život dostojan čovjeka i sadašnja šteta ne bi bila u ovim razmjerima. Ali, proliveno mlijeko…za njim ne treba plakati.

Nepostojećim cestama, pozdravljajući veprove do – sela Borovite

S mojim vodičem Milom, u slobodno vrijeme lokalnim lovcem koji jako dobro poznaje šume i skrivene dijelove glinskog kraja, vozim se džipom terencem – jer pitanje je može li obično vozilo potegnuti do raštrkanih kuća skrivenih u šumi – do zaseoka Borovita. Penjemo se polumakadamskom, polurazrovanom, na nekim dijelovima friško asfaltiranom cestom. Naletjeli smo na dva vepra.

Tamo je šestero ljudi. Nakon rata bilo ih je 60. Jedan je i bez struje, svi bez wc-a i kupaonice, vodu imaju u bunaru negdje dolje u šumi, s ceste ga vidjela nisam. Drvene kuće…kuće…teško ih je tako nazvati. Istrošeno, raspucalo drvo okruženo blatom izgleda kao da su ga sve nevolje pogodile još prije sto godina. Nisam ih fotografirala. Imaju ti ljudi svoje dostojanstvo, nije im drago slikati se i žaliti se. Pomoć prihvaćaju, dobro im sve dođe u zaboravu šume. Jedan gospodin živi u staroj školi, bez struje i ičega, prekoputa mu je u trošnoj kući susjed i njegov pas. Malo dalje četveročlana obitelj, dva brata, supruga od jednog i njihova odrasla kćer s visokim stupnjem mentalnog oštećenja. Imaju tri koke nesilice, nešto za uzgoj za prehranu, psa. Od socijale su kupili odojka kojeg na novogodišnji dan vrte na ražnju, njih četvero jest će ga u narednom razdoblju. Žale nam se da nisu imali kukuruznog brašna, a običaj je na Novu godinu jesti kukuruzni kruh. Gospođa zove svoju kćer da nas pozdravi. Ona se veseli i šalje mi puse. Misli da sam, kaže njezina mama, teta koja joj je obećala krevet. Jer sad ima nešto staro i trošno. Nude nas rakijom da nazdravimo novoj godini. Kako žive, gdje nabavljaju što im treba. Povremeno, kaže nam gospodin, pješice siđe do Gline, 10 kilometara kroz šumu, uzme nužno i plati taksi da ga doveze natrag.

Takvih, zaboravljenih staraca, ima na tom razvedenom području. Teško im može netko pomoći u tim zabitima ako ne zna da su tamo, da postoje. Prolazimo dalje šumskim putevima, udaljenost među kućama je velika, među naseljenima još veća. Susrećemo dečke iz lovačkih društva, oni su se također uputili pomoći malo poznatim mjestima. Zastajemo usput da ponudimo kome što treba. Srećemo i volontere Crvenog križa. Oni popisuju kome što treba. Gospodin se zbunjuje, ne zna što bi mu pomoglo iako je nama netom prije rekao da bi mu zaliha mlijeka bila od koristi. Svima je drago da im je netko došao, svi nude rakijicu, uzmu pomoć. Jedan se gospodin veseli plišancima za djecu jer ima unuke. Svi imaju pse. Mahom su na lancu i ne baš ugojeni. Hrana njima dobro dođe.

Majske Poljane – tragično, “mikserom” zdrobljeno selo

Nastavljamo tako prema Majskim Poljanama, srećemo humanitarne ekipe, čiste ruševine i zgarišta. Srećemo i dečka koji je živ izvučen iz srušene kuće, eno ga – pomaže susjedima. Selo izgleda kao da ga je mikser prožvakao. Kuće su složene na hrpe i ne daju daška traga da je do prije par dana u njima bilo života. Raščišćavaju kuću u kojoj su poginuli otac i sin, na panju su upaljene dvije svijeće. Moj mi vodič Mile, čiji je kolega bio poginuli sin, priča priču o svakoj paloj kući i ljudima koji su u njima živjeli. Poginuli djed svojim je tijelom zaštitio baku koja je živa izvučena ispod ruševina, hrpe greda i crijepova. Crne se grede krovišta u kojoj je poginuo drugi čovjek. On je, pojašnjava mi Mile, dodatno izgorio jer je gorjela peć.

Nema tu života, a do sada se životarilo. Ljudi su skromni. Zahvaljuju naši vodiči svima koji pomažu njihovom kraju. Zahvalni su do neba na dobroj volji svima koji su došli. Muči ih što organizaciju iz sabirnih centara vode ljudi koji ne poznaju područje pa nelogično postavljaju rute pri raspoređivanju ekipa i gube se na terenu. Mikro lokalne spontano organizirane akcije pod palicom domaćih su efikasnije, šalju ili vode ljude do malo znanih sela i zaseoka ili voze sami pomoć. Uskaču ostalima pri sanaciji štete. Stihijska samoorganizacija nije rješenje, ali za sada pomoć tako najbrže dođe do cilja.

Ovo je samo crtica malog dijela koji smo mi prošli.

Velinka Buljan

Više...

Ministarstvo rada namjerava i dalje provoditi program Zaželi

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike odgovorio je na “Inicijativu ZAŽELImo bolje uvjete za uspješniji Zaželi” najavom da i u budućem financijskom razdoblju 2021.-2027. namjeravaju provoditi Zaželi – program zapošljavanja žena kroz financiranje iz Europskog socijalnog fonda plus. Zapošljavanje im je jedan od prioriteta te će pri kreiranju budućih programa u razmatranje uzeti i prijedloge Inicijative.

Spomenutu inicijativu pokrenula je grupa provoditelja programa Zaželi s ciljem da potaknu nastavak programa zapošljavanja žena te da se uvjeti u javnim pozivima prilagode situacijama na terenu i poboljšaju kvalitetu provedbe projekta. Više na https://bit.ly/3qEnpIO.

Više...

Gerontodomaćice dobile dezificijens i rukavice za rad s korisnicima

S obzirom na preporuke za suzbijanje virusa Covid-19, Udruga PROMEZA osigurala je dezinfekcijska sredstva za održavanje higijene ruku i rukavice kako bi gerontodomaćice što sigurnije mogle pružati svoju uslugu korisnicima. Nabava opreme za rad potrebne za suzbijanje epidemije virusa osigurana je iz sredstava projekta Zaželi financiranog iz Europskog socijalnog fonda.

Više...

Inicijativa ZAŽELImo bolje uvjete za uspješniji Zaželi

Na poticaj Udruge PROMEZA, osam nositelja projekata programa Zaželi okupilo se u “Incijativu ZAŽELImo bolje uvjete za uspješniji Zaželi” i uputilo Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dopis s prijedlozima za izradu kvalitetnijih programa prilagođenih stanjem na terenu. Primarna intencija Inicijative je nastavak i unaprjeđenje projekta Zaželi. S obzirom na različite aktivnosti i područja djelovanja civilnih udruženja nositelja projekata u programu Zaželi, stavili su se na raspolaganje Ministarstvu u vidu suradnje, a u svrhu kvalitetne izrade budućih projekata financiranih iz Europskog socijalnog fonda u narednom proračunskom razdoblju.

Ideju da potrebe s terena “preliju” u buduće programe podržali su Liga protiv raka grada Drniša, Lokalna akcijska grupa Sjeverna Bilogora, Općina Topusko,  Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti ( Udruga “Žene kosovske doline“, Udruga Život treće dobi, Savez sektora za zapošljavanje, neovisan život i cjelovitu integraciju osoba s invaliditetom Republike Hrvatske – Vukovar (SOIRH Vukovar), Ženska udruga “IZVOR“.

U nastavku je prijedlog upućen nadležnom Ministarstvu:

Projekt Zaželi provodi se od 2017. godine i kroz njega je do sada financirano više od 300 projekata kroz koje je zaposleno više od šest tisuća žena na poslovima održavanja kućanstava i potpore za više od 30 tisuća korisnika pomoći.

S obzirom da se projekt pokazao kao izuzetno uspješan intencija ove inicijative je da nositelji projekata podrže nastavak ovog i sličnih projekata u narednom programskom razdoblju 2021.-2027. te prenesu nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike iskustva koja su stekli kroz provođenje projekta s naglaskom na isticanje pozitivnih rješenja (uvjeta) projekta te nedostataka koji su utjecali na samu uspješnost projekta Zaželi I i Zaželi II. Cilj dijeljenja iskustva s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP) jest uskladiti uvjete budućih natječaja i javnih poziva s potrebama i stvarnim troškovima na terenu.

Inicijativa stavlja sljedeće točke na razmatranje u budućim uvjetima za prijavitelje za programskom razdoblje 2021-2027.;

  • Izmjene uvjeta u Zaželi 2 utječu na uspješnu realizaciju projekta na terenu uzimajući u obzir da su u vrijednost jediničnog troška 6665,99 kn  uključeni troškovi minimalne plaće (trošak bruto 2 plaće), prigodne nagrade (osobni primitci poput božićnice i regresa), troškovi prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada te tijekom rada, troškovi opreme, troškovi osoblja za upravljanje projektom i administraciju, troškovi koordinacije žena, troškovi prijevoza za provođenje kontrola krajnjih korisnika, neizravni troškovi te troškovi kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština za pružanje usluga krajnjim korisnicima, ukoliko je primjenjivo.
  • Svaka lokalna zajednica ima svoje specifičnosti te se uvelike razlikuju uvjeti za provođenje projekta u urbanim sredinama, njihovoj okolici i ruralnim sredinama.
  • U većem dijelu ruralnih sredina ne postoji nikakav javni prijevoz i upravo zbog njegovog nedostatka krajnjim korisnicima neizmjerno znači podrška gerontodomaćica i njihova mobilnost u donošenju potrepština, namirnica i lijekova, a osobito prijevoz do liječnika, banke, pošte, frizera, na laboratorijske pretrage i sl. S obzirom na minimalnu plaću zaposlenih žena, nemoguće je očekivati da bi one troškove goriva financirale iz plaće. Uzimajući u obzir trošak administriranja i upravljanja projektom, koordinaciju na terenu te kontrolu krajnjih korisnika, opet s naglaskom na ruralna područja, vrijednost jediničnog troška je nedostatna za kvalitetno provođenje projekta što bi posljedično moglo utjecati na zainteresiranost nositelja projekta za provođenje projekta, osobito u ruralnim dijelovima u kojima je značaj projekta Zaželi veći od prosjeka.
  • Bicikl kao prijevozno sredstvo poželjan je i prihvatljiv u nekim sredinama. No teško je iskoristiv u teritorijalno razvedenim ruralnim sredinama čija konfiguracija terena (uzbrdice) otežava kretanje, osobito u ljetnim mjesecima. Pri tome treba imati u vidu da su projektom obuhvaćene i žene starije od 50 godina te treba voditi računa o njihovoj kondicijskoj i zdravstvenoj spremnosti. Budžet za kupnju bicikla s ograničenjem od 1500 kuna po biciklu utječe na kvalitetu pri nabavi, a samim tim i na mogućnosti koje postiže u prometu.
  • PRIJEDLOZI: Izuzeti putne troškove iz jediničnog troška. Ostaviti mogućnost nositeljima projekta da planiraju prijevoz pripadnicama ciljane skupine do krajnjih korisnika kupnjom mjesečne karte za javni prijevoz (za područja gdje je moguće) i osobnim vozilom u ruralnim, teško dostupnim dijelovima, odnosno tijekom zimskih mjeseci (za pripadnice ciljane skupine koje koriste bicikl) te trošak prijevoza krajnjih korisnika do liječnika, banke, pošte, frizera, na laboratorijske pretrage i sl. što im je potrebno u sklopu podrške za povećanje kvalitete života. Prijevoz do spomenutih usluga dijelu krajnjih korisnika potpuno je onemogućen i pomoć pripadnica ciljane skupine od izuzetne je važnosti. Stavkom putnih troškova obuhvatiti trošak prijevoza zaposlenih na poslovima administracije i upravljanja projektom
  • Uvesti mogućnost kupnje električnih bicikala do cjenovnog limita od 10.000 kn s uključenim troškovima održavanja u provedbenom periodu.
  • Uvesti mogućnost periodične provedbe javnozdravstvenih akcija za krajnje korisnike projekta, poput kontrole tlaka, mjerenja šećera i ostalih aktivnosti usko vezanih uz podizanje zdravstvenog stanja stanovništva.
  • Potpora krajnjim korisnicima u vidu paketa s potrepštinama za osobnu i higijenu u domaćinstvu dobar je i poželjan aspekt projekta Zaželi jer, uz pomoć korisnicima, osigurava ciljanoj skupini sredstva za rad. Osiguranje paketa s higijenskim potrepštinama nije nužno na mjesečnoj bazi s obzirom na njihovu potrošnju.
  • PRIJEDLOG: Dostatna je dostava higijenskih potrepština svaki drugi mjesec ili kvartalno, ovisno o vrijednosti i sadržaju samih paketa.
  • Krajnji korisnici su uglavnom osobe starije životne dobi, a žene, pripadnice ciljane skupine starije od 50 godina nisu nužno u najboljoj fizičkoj formi dok održavanje domaćinstva zahtjeva i teže fizičke poslove kao što su košnja trave, priprema drva, čišćenje snijega i sl. Također, održavanje domaćinstva uvjetnim za život zahtjeva sitne popravke (zamjena slavine, čišćenje bojlera, učvršćivanje namještaja, popravak aparata i sl. popravci koji nastanu „zamorom materijala“) što većina krajnjih korisnika ne može organizirati ili zbog nedostatka financijskih sredstava ili zbog nedostupnosti osposobljenih majstora u neposrednoj blizini.
  • PRIJEDLOG: Otvoriti mogućnost ili zaposlenja kućnog majstora na projektu ili angažiranja vanjske usluge za spomenute i slične poslove u određenoj vrijednosti po krajnjem korisniku (npr. 1000 kn godišnje po korisniku).
  • Visina troškova osoblja na upravljanju projektom i administracijom drastično se razlikuje u uvjetima za projekt Zaželi 1 i Zaželi 2 u kojem je obuhvaćena jediničnim troškom što može dovesti do demotivacije kvalitetnih stručnih kapaciteta pri pripremi i provedbi projekata od izuzetne važnosti za društvenu zajednicu. Kalkulacija troška osoblja nužno treba korespondirati s realnim troškovima i minimalnom cijenom rada potrebnog za postizanje danih ciljeva poziva i područja aktivnosti. Polazišne osnove modela upravljanja nužno je temeljiti na osiguranju stručnih ljudskih kapaciteta, uključivanju vanjskih stručnih eksperata, aktivista i volontera kao odlučujućeg faktora uspješnog planiranja, provedbe i održivosti te poželjnih (dugo)trajnih učinaka i utjecaja na ostvarivanje postavljenih strateških ciljeva.
  • PRIJEDLOZI: Zadržati uvjete financiranja troškova osoblja sukladno javnom pozivu Zaželi 1.
  • Uvesti mogućnost obrazovanja/dodatne edukacije zaposlenih na provedbi projekta.
Više...