O radu Udruge PROMEZA, projektima i ciljevima za portal n24.ba govorila je Marijana Pleše, predsjednica Udruge.

Čime se bavi vaša Udruga PROMEZA i zašto ste se odlučili baviti upravo problematikom starijih osoba?

Iz punog naziva naše udruge – Udruga za promicanje međugeneracijske solidarnosti – jasno je da naše aktivnosti obuhvaćaju puno šire, spajanje i interaktivnost među različitim generacijama. Mlađe osobe su aktivnije te ima puno različitih civilnih organizacija okupljenih oko interesa bilo mladih, bilo s drugim partikularnim interesima što prostor za starije ostavlja dosta praznim. A upravo je među mladima i starijima najbitnija ta solidarnost. Svi mi već u mlađoj dobi trebamo biti svjesni da ćemo, ako budemo imali sreće, doći u poznu dob i situaciju da su nam pomoć i podrška važne u različitim oblicima. Bilo kroz druženje, bilo kroz informiranje, radionice, edukacije, pomoć u osnovnim životnim potrebama,…kome je već što potrebno. Kako se odnosimo prema starijima, tako će nama biti. 

Kako financirate aktivnosti i održavate Udrugu?

Prilično je teško financijski održavati civilna udruženja. Svaka aktivnost nosi svoj trošak no u konačnici je održava entuzijazam i volontiranje. Želite li nešto konkretnije napraviti prethodno je potrebno osigurati sredstva i uložiti dosta energije i vremena. Nastojimo sredstva za aktivnosti i projekte osigurati putem natječaja za udruge, ali imamo nešto i donacija. Projekte uvijek pripremamo i organiziramo prema onime što vidimo da je ljudima potrebno na terenu. 

Koje akcije i projekte imate?

Ranije je Udruga radila informativne akcije za starije i upoznavali ih s njihovim pravima koje imaju u sustavu. Veliki je problem, pa moglo bi se reći i općenito među ljudima a osobito starijima da nisu upoznati s pravima i mogućnostima koje imaju na raspolaganju. To je područje na kojemu kontinuirano treba raditi. Udruga PROMEZA se uključila i u projekt Zaželi koji se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda i savršeno odgovara njezinim ciljevima i djelatnostima. Projekt podrazumijeva zapošljavanje žena na poslovima gerontodomaćica ljudima kojima je pomoć potrebna, uglavnom starijima. Riječ je o ženama starijima od 50 godina, a koje imaju osnovnu ili srednju školu ili su bez kvalifikacije. To je idealna kombinacija međugeneracijske solidarnosti i nadamo se opstojnosti tog programa. Udruga PROMEZA upravo privodi kraju projekt. Reakcija u Kutini i okolici, gdje se provodi projekt, je izuzetno pozitivna, a potrebe su velike pa se svi nadaju da će što prije biti raspisan novi natječaj. Reagirali smo i nakon potresa u Sisku, Glini i Petrinji odmah nakon potresa, uglavnom u donacijama potrepština. To je područje jako stradalo i ljudima je teško, treba im podrška u različitim oblicima kako bi ostvarili svoja prava, poboljšali si život za što smo osmislili program za koji se nadamo da će Udruga dobiti sredstva. Nastojimo njegovati suradnju i partnerstva s drugim udrugama. Važno je da postoji razmjena iskustava. Bila je ideja napraviti međunarodnu suradnju s vašom Udrugom mladih iz Središnje Bosne za projekt koji bi se provodio u Vitezu no nažalost nije prošao na natječaju Ministarstva vanjskih poslova. Nadamo se da će biti prilike. 

Mogu li se civilne aktivnosti uspješno financirati iz EU fondova?

Mogu, ali je rizično, uvijek postoji mogućnost da prijavljeni projekti budu odbijeni. Tada udruge ostaju bez novaca što znači da si teško mogu priuštiti prostor u kojima bi se aktivnosti održavale, a naravno ne mogu nikoga ni zaposliti pa sve ostaje na entuzijazmu i korištenju slobodnog vremena nakon redovnog posla. Nadamo se da će nova gradska uprava u skorije vrijeme osloboditi mnoge neiskorištene gradske prostore kako bi u njih smjestila udruge koje imaju volju i želju raditi za opće dobro. Druga stvar, nadamo se i da se rezultati natječaja za EU fondove više neće čekati po godinu dana već da će se  to početi rješavati u nekom realnijem vremenskom okviru.   

Imate i posudionicu pomagala te psihološko savjetovanje. Je li to dio nekog projekta?

Ne, to su usluge koje Udruga kontinuirano nudi svima kojima je to potrebno. Pomagala Udruga prihvaća kao donacije te ih posuđujemo na određeno vrijeme ovisno o situaciji u kakvoj se osoba nalazi. Terapijsko savjetovanje nudimo svim odraslim osobama koje osjećaju psihičke tegobe. Starije često prati osjećaj da nikome nisu potrebni i usamljenost.  

Kakvo je mentalno stanje društva, s obzirom na trenutačnu situaciju ograničenja zbog epidemije?

Nažalost, kod mnogih osoba pojavila se anksioznost i depresivnost prije svega zbog manjka socijalnih kontakata, te nemogućnosti viđanja s bližnjima. S druge strane, osobe koje vole držati stvari pod kontrolom teško prihvaćaju situaciju s epidemijom. Ljudi se bore s osjećajem usamljenosti, posebno starije osobe koje žive same. Iako je psihološka pomoć danas lako dostupna,  neki od nje zaziru jer „nisu ludi da idu na terapiju“. Boje se stigmatizacije ne samo pred drugima nego i pred samima sobom. Kad te boli zub ideš kod zubara, kad osjećaš psihičke tegobe, potražiš pomoć psihologa, psihoterapeuta, psihijatra. Tako bi to trebalo biti. Čini se ipak da se u Hrvatskoj i to polako mijenja pa ima sve više onih koji će se javiti stručnim osobama. Potražiti pomoć nije slabost već upravo suprotno. Biti u doticaju s vlastitim emocijama odnosno posvećivati im dužnu pažnju, vrlo je važno za osjećaj zadovoljstva.       

Kakav biste savjet dali ljudima, osobito starijima?

Uvijek je dobro imati uhodanu dnevnu rutinu, te ispuniti dan s aktivnostima koje mogu obavljati. Dnevne šetnje, posebno u prirodi, svakako su dobrodošle jer snažno utječu i na dobro raspoloženje. Bavljenje hobijima, čitanjem, igranjem karata, rješavanjem križaljki, te ostalima, važno je naći nešto što osoba voli, što je zabavlja. Starije osobe imaju puno toga za reći pa bi mogle zapisivati svoje životne priče ili barem neke lijepe uspomene, recimo najljepše trenutke u životu. I dobro je pitati se kako oni nekome mogu pomoći, ohrabriti nekoga, utješiti bilo članove svoje obitelji, bilo prijatelje, poznanike, susjede, koga mogu što naučiti… Recimo znam da mnoge danas mnoge mlade žene žele naučiti šivati i plesti, no nemaju nikoga tko bi im to pokazao. Osjećaj korisnosti važan je za svaku osobu. A često samo jedna topla riječ može nekome promijeniti dan.